Koji Evropski Grad Nema Putokaze

Sadržaj:

Koji Evropski Grad Nema Putokaze
Koji Evropski Grad Nema Putokaze

Video: Koji Evropski Grad Nema Putokaze

Video: Koji Evropski Grad Nema Putokaze
Video: Нема Љутиш скеч - Евровизија 2024, Maj
Anonim

Vjerovatno se niti jedan grad na svijetu, niti jedna ulica ne mogu zamisliti bez putokaza koji pomažu u održavanju reda i mira. Bez putokaza, ulice bi se pretvorile u potpuni haos: jurnjava automobila, beskrajne nesreće i mnoštvo drugih, ne baš ugodnih posljedica. Međutim, vlasti jednog od malih evropskih gradova neočekivano su odlučile provesti eksperiment - uklonile su sve znakove s cesta!

Koji evropski grad nema putokaze
Koji evropski grad nema putokaze

Rizičan eksperiment

Vlasti evropskih gradova namjerno uklanjaju saobraćajne znakove sa puteva, vlasti evropskih gradova iznudile su saobraćajni kolaps i nekontrolirano povećanje broja nesreća na autoputevima. Nisu se mnogi odlučili na očajnički korak, a svoj su korak objasnili činjenicom da su nastojali povećati pažnju na sigurnosne probleme na cestama.

Zanimljivo je da su gradovi s vrlo umjerenim prometom prvi oglasili alarm za nesreću. Oni u kojima je 10 nesreća godišnje već su katastrofa!

Grad Drachten iz Holandije, njemački grad Bomte i drugi sudjeluju u takvom programu zbog odsustva putokaza. Eksperiment nisu naišli na odobravanje svih, štoviše, prema oštrim njemačkim zakonima, šefu grada prijetio je pravi zatvor zbog "ostavljanja građana u opasnosti".

Vrijedno je napomenuti da takve mjere nevjerovatno djeluju na vozače, postaju mnogo pribraniji i pažljiviji u vožnji, nivo nesreća se značajno smanjio. Uspješan eksperiment čak je postao osnova za čitavu teoriju hitnog odgovora.

Teorija zajedničkog prostora

Teorija zajedničkog prostora, koju je razvio Hans Monderman, je uklanjanje svih semafora i znakova iz grada kako bi se vozač mogao koncentrirati na svijet oko sebe. Programer Hans vjeruje da stalni pritisak na vozača u obliku metalnih znakova koji ga okružuju iritira i pritišće, kao da želi reći: "Pogledajte kuda idete." Istovremeno, prisustvo regulatornih znakova ne omogućava čovjeku da razmišlja, jer su sve odluke već napisane na znakovima.

Prvi putokazi bili su urezi putnika na kori drveća, kasnije su ih zamijenili drveni kipovi, a tek su se pojavile ploče s natpisima u 13. stoljeću.

Uspjeh eksperimenta zabilježili su mnogi gradovi, na primjer, ranije se u Drachtenu dogodilo oko 8 nesreća u godini, a nakon inovacija njihov broj je bio nula. Policajci iz grada Bomte bilježe istu pozitivnu karakteristiku: ulicama ovog grada svakodnevno prolazi oko 13.000 automobila, a u prošlosti se najmanje jednom sedmično događala ozbiljna nesreća. Ali nakon uvođenja ovog eksperimenta, stopa nesreća pala je na nulu.

Vrijedno je napomenuti da se u Bomteu godišnje dogodilo do 50 saobraćajnih nesreća, ali nakon uklanjanja putokaza svi problemi su se riješili sami. U gradu postoji samo jedan ulični znak koji informiše o pješacima i biciklistima koji kolovoz moraju dijeliti s automobilistima.

Tako je uspješan eksperimentalni program Europske unije prošao "s treskom", nivo nesreća se smanjio, vozači za volanom osjećaju se pomalo ugodno i samopouzdano.

Preporučuje se: